Opća skupština Ujedinjenih naroda svojom rezolucijom 47-193 od 22.02.1993. proglasila je 22. mart kao «Svjetski dan voda».

Smatrajući da unapređenje očuvanja voda i racionalno raspolaganje vodom zahtijeva pažnju javnosti na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou, sve zemlje članice UN pozvane su da Svjetski dan voda posvete konkretnim aktivnostima koje mogu da doprinesu povećanju javne svijesti u vezi sa očuvanjem i razvojem vodenih resursa.

Međutim, 22. mart nije jedina prilika za aktueliziranje ovog važnog problema današnjice već je simbolika da se na taj dan svestranije govori o vodi kao o važnom preduvjetu za povećanje produktivnosti nacionalnih ekonomija i socijalnog blagostanja naroda.

 

Voda za piće je jedina namirnica koju koristi cjelokupno stanovništvo i to bez obzira na geografski položaj, ekonomski status (siromasi, bogataši), vjeru i rasu, jer je potreba za vodom opće poznata za normalno funkcioniranje ljudskog organizma.
"Voda je opće nasljedno dobro, čiju vrijednost moraju svi poznavati. Zadatak je svakog da s njom ekonomiše i da je brižljivo koristi." (Evropska povelja o vodi)

Međutim, šta smo učinili da sačuvamo postojeću količinu voda? Da li znamo da svaka kapljica vode sadrži suštinu života i da je naš svakodnevni život izgrađen na vodi i oblikovan vodom. Sadamnaest posto našeg tijela čini voda. Voda je, možda, jedini proizvod prirode za koji se nikada neće pronaći prava zamjena.

Međutim, svi želimo svježu vodu za piće i želimo je u dovoljnim količinama. Ali, da li smo uistinu svjesni broja resursa koji nam to omogućavaju?

„Bez vode nema života. Ona je dragocjeno dobro, neophodno u svakoj ljudskoj djelatnosti.” (Evropska povelja o vodi)