Ionako nismo u Evropi
- Detalji
- Datum objavljivanja četvrtak, 17 novembar 2011 00:07
- Autor Semir Spahić
Izgubili smo od Portugala. Previsok poraz koji niko u BiH nije očekivao. Neki kažu da je realan odnos kvaliteta dvije reprezentacije a neki pak da je u pitanju samo vrijeme u kojem su Portugalci imali nadahnuće a naši veoma loš dan. Malo ćemo se vaditi na sudiju, malo na atmosferu, ali kako god, nema nas na Euru. Opet nam je falilo samo malo, milimetar, korak, boba, mrvica... I tako je već odavno; malo falilo s Dancima, malo s Francuzima, s Portugalom dva puta po malo...
Ovaj put smo, čini se, više nego ikad željeli uspjeh. Utisak je, ne toliko zbog samog nogometa i plasmana na Euro, koliko zbog toga što nam treba neki uspjeh, tračak nade i optimizma. I reprezentacija nam je to i ponudila. Nikad više dobrog raspoloženja, patriotskog naboja, lijepih želja. Sve je bilo plavo – žuto, i kako duhovito reče jedan navijač – „sam sam sebi ličio na Štrumfetu“. Zastave na zgradama, kućama, automobilima, iz kafića glasno puštene navijačke pjesme, pjevalo se reprezentaciji, Papetu i Džeki. Bio je to praznik koji je trajao od sedmicu prije susreta protiv Francuske pa sve do teškog poraza od Portugala. Imali smo mjesec i po nade i zanosa. Imali smo razloga da sanjamo kako ćemo makar preko fudbalske reprezentacije u Evropu. Džeko, Spahić i ekipa su nam davali za pravo. Zapravo, oni su nam dali tih četrdesetak dana nade, za razliku od političara koji nam za petnaest godina nade nisu dali ni jednu minutu. Treba samo na trenutak sklopiti oči i zamisliti šta bi se desilo da smo se plasirali!!!
Ali, ne lezi vraže...
Evropa je dovoljno opsjednuta novcem i profitom da bi mislila o tome šta narod u nekoj maloj Bosni osjeća, želi i treba. Ne mogu da povjerujem da nam se Portugal opet desio slučajno – voljom žrijeba. Jednako kao što ne mogu da povjerujem da je žrijeb sam od sebe želio da Irskoj kompenzira onu sramotnu eliminaciju od Francuske prije dvije godine kada su svi osim sudije i Platinija vidjeli Anrijev gol rukom.
Nije li čudno da su za samo osam reprezentacija u baražu pravili „jakosne skupine“. U prvoj velike, uglavnomčlanice EU i u drugoj male, one koje to nisu. Uglavnom. Tako je gramziva Ecropa napravila sve – u svemu „jakosne skupine“ i u glavnom su veliki u prvim a mali u ostalim... Liga prvaka, Euro liga, Euro song...Oni jednostavno ne žele rizikovati mogučnost da se u jednoj kvalifikacionoj grupi nađu, recimo, Engleska, Španija, Italija i Njemačka... a u nekoj drugoj Moldavija, Makedonija, Malta i Crna Gora... Kako da dozvole da iz prve skupine otpadnu dvije, pa čak i tri jake reprezentacije, a da se na Euru pojave jedna ili dvije iz ove druge „slabe“ skupine. Isto važi i za Ligu prvaka. Ne može, onda nema para gladnoj Evropi. Zar ne bi bilo pošteno svima dati istu šansu, sve u jedan šešir, pa izvlači... . Pogledajte samo reprezentacije koje će nastupiti na Euru u Poljskoj i Ukrajini. Sve je jasno kao dan. Jasno je, dakle, da se na europsko ili svjetsko prvenstvo jedna BiH ne može plasirati iz grupe sa Španijom,ili Njemačkom, ili Italijom.... Po tome, mi tamo nećemo otići nikad. Dakle, veliki će biti sve veći i veći a mali će ostati mali. I tako sve dok se Evropa ne uguši u vlastitoj samosvojnosti, dok ne polude u trci za bogatstvom, dok im Euro ne eksplodira u lice i odnese sve do vraga. Tada će se sjetiti da bi trebalo nešto mijenjati, ali će biti kasno. A već se desila Grčka, dešava se Italija, probleme imaju Portugal i Španija... a ko zna što se dešava sa članicama Unije iz bivšeg istočnog bloka. Sada bi tek mogla doći do izražaja ona Balaševićeva pjesma: „Putuj Evropo, nemoj čekati na nas“.
