PAPCI NAM NE MOGU NIŠTA

Detalji: Datum objavljivanja petak, 07 oktobar 2011 22:17; Autor Administrator

Prije par godina sam, radeći jednu emisiju rekao kako su naši piolitičari papci. Samo nekoliko minuta poslije javio se gospodin XX iz Vlade Federacije BiH koji je prijetećim glasom opomenuo voditelja da te uglednike ne može nazivati pogrdnim imenima. Gospodinu sam rekao da me slobodno mjogu tužiti ukoliko prije toga sudstvu predoče definiciju "papka". Nije znao i prekinuo je vezu. Tako su političari ostali papci a da nisu znali šta su u stvari. Ma koliko to u posljednje vrijeme slušali u jeftinim petparačkim hrvatskim serijama, Riječ "papak" je autohtoni sarajevski termin nastao sedamdesetih godina a označava osobe koje su u glavni BH grad doselile ko zna otkuda i nisu se uklopile u sarajevski milje. Ta riječ je, kao i "Nadrealisti", "New wawe" ili "Audicija" munjevitom brzinom obišla bivšu Jugu kao potvrda originalnom Sarajevskom duhu.

Zanimljivo, u ratu nije bilo puno papaka; bili su četnici, ustaše i branioci Bosne. Znamo kako je prošlo. Papci "na svoje" dolaze tek godinama nakon rata kada su, motivirani nacionalnim, političkim i materijalnim pobudama počeli da prave nerede širom BiH. Jedni su plaćali a drugi izvršavali. Platiše su politički kriminalci kojima je jedini spas u bjekstvu u nacionalno okrilje i skrivanje iza "nacionalno osviještenog puka". Spas za te moćnike predstavljaju jedino sitni papci koji će za pedeset maraka uttrčati na stadion i ganjati nemoćne igrače "balijskog tima". Svejedno je li platiša predsjednik "Borca" ili "Zrinjskog". Naravno, ni ti papci se ne boje konsekvenca jer iza njih stoje moće papčine kojima takav haos i treba. Oni žele pokazati kako je zajednički život, pa čak i zajedničke sportske lige, nemoguć. Daće oni pare desetorici huligana koji će za sobom povesti stotine malih papaka u "sveti pohod" na one koji su drugačiji. Tako se dese Banjaluka, Mostar, Sarajevo. Dođu u glavni BH grad zapjenušani, nadrogirani i alkoholizirani nacionalisti i "zabelaje", pokušavajući svijetu pokazati kako je država BiH nemoguća, kako narodi BiH ne mogu živjeti zajedno, kako mržnja ovdje uvijek stanuje. E, pa, nije tako. U Banjaluci i Mostaru su plaćenici ušli na stadion a onda palicu prepustili "papcima - nacionalistima". S namjerom da na Grbavici naprave neredu su došli Hercegovci a ne Splićani. Dokazi koje posjeduje MUP KS govore u prilog tome da je sve samo loše izrežirana predstava. Na koncu, Čović nije Kusturica. No, ti papanski naredbodaci su previdjeli jednu bitnu stvar - u ovim izrežiranim neredima jasno su uočljivi "srpsko herojstvo" i "Hrvatska kultura", kako je to veoma davno i proročki ustvrdio veliki Miroslav Krleža. Oni su uradili svoje, Bošnjacima samo predstoji da pokažu dostojanstvo i igrače Zrinjskog i Borca u Sarajevu dočekaju aplauzima e ne kamenicama. Baš onako kako u nesretnom ratu nisu rušili crkve, dok je srušeno ni manje ni više nego 1600 džamija i mesdžida. Treba nam obraz, jer da se desilo suprotno, da su nemire u Banjaluci, Mostaru i Sarajevu izazvali navijači Želje ili Sarrajeva veoma brzo bi se oglasile "poštenjačine" poput Dodika i Čovića koji bi govorili o fundamentalizmu, Al Kaidi, Džihadu i čemu sve ne, pokušavajući kršćanskoj Evropi dokazati zašto oni ne žele suživot sa Muslimanima. Vjerujemo da bi se u tom slučaju oglasila i Evropa, ali ovaku mudro šuti i čeka ne bi li se desio neki incident u kojem će u Sarajevu ili Zenici biti ubijen neki Vedran Puljić. Tada će suspendovati reprezentaciju BiH koja je na najboljem, putu da se plasira na Euro, a to i jeste cilja papaka iz Banjaluke i Mostara. Za Vedranovu smrt, nažalost, neće odgovarati niko, a papak koji je pucao je u tom trenutku je mislio da ubija kakvog Muju ili Hasu, jer, kako bi se, zaboga, drugačije mogao zvati jedan navijač Sarajeva.Ubili su nevinog Vedrana. Papci to nisu shvatili kao upozorenje. Nisu se oglasili povodom istaknute nacističke zastave u Širokom Brijegu, ali bi ekspresno reagovali na sličnu pojavu na Koševu ili Tušnju. Zašto? Zato što su fašisti iz Širokog samo Čovićevi fašisti, a svi ostali su podložni kritikama i osudama. Evropa opet šuti, a baklje u Zenici se sankcionišu. Zato svijetu trebamo pokazati ko su papci a ko prava raja. Papke trebamo brendirati a ne dozvoliti da ih brendiraju drugi, kao što su nam ćevape brendirali Slovenci, od kojih polovina nikad nije ni jela ćevape. Nemojte se čuditi; papke zaista treba brendirati - zamislite zapjenušanog papka sa jednom od dvije trobojnice kako sav zapjenušan juriša na ionaku uzdrmanui BiH i priziva novo prolijevanje krvi. Nije to strano Evropi i takav "brend" bi dobro prošao na plodnom nacionalističkom euro-tržištu. No, dragi naši Bosanci i Hercegovci, nemojte se bojati ovako crnog scenarija jer on sigurno neće doći. Zato što nogometna reprezentacija BiH ima Džeku, Misimovića, Maletića, Spahića i, kakve li slučajnosti, Sašu Papca. Taj izuzetni čovjek se ne preziva Papak nego Papac......