Za ili protiv Zlatka

Detalji

Datum objavljivanja srijeda, 21 mart 2012 11:46

Autor Semir Spahić

Odavno jedan gest političara nije digao toliko prašine na BH političkoj sceni kao odluka  Željka Komšića da podnese ostavku na sve funkcije unutar SDP-a. O razlozima se nagađalo i još nagađa – od neslaganja sa liderom SDP-a Zlatkom Lagumdžijom u pogledu podrške Vuku Jeremiću do vidljivog ignorisanja Komšića kod donošenja nekih važnih odluka unutar ove stranke.  Naravno, takve odluke ostavljene su isključivo za Lagumdžiju koji, očito, u svojoj blizini ne trpi ljude koji misle svojim glavama. U posljednjih deset i više godina Lagumdžija je iz SDP-a otjerao desetine istaknutih članova samog rukovodstva. Počelo sa Nijazom Durakovićem, nastavljeno sa Lazovićem, Tokićem, Bogićevićem, Skenderagićem... pa do posljednjih „slučajeva“ sa Lipovačom i Komšićem. Sa ovim posljednjim, Lagumdžija je napravio pogrešnu procjenu – previdio je činjenicu da Komšića jednako vole svi i da je to političar koji je dobio najveći broj glasova u državi i da bi ga dobio opet, bez obzira na to kojoj bi stranci pripadao. Tjeranje Komšića iz SDP-a bi Lagumdžiji nesumljivo bio politička omča oko vrata i on je to shvatio (malo kasno) pa je upriličio taj famozni sastanak sa Komšićem nakon kojeg „su se smijali“. Nisam siguran da će Lagumdžiji ubuduće biti do smijanja jer je, očito poćeo praviti iste one greške koje je pravio dok je bio ministar u Alijansi. Zažto? Zato što Zlaja više voli vlast i od SDP-a i od Države. Toliko je voli da bi prihvatio da bude sve – od predsjednika kućnog savjeta do predsjednika Vlade. I da mu se, naravno, ne dira mjesto profesora na univerzitetu. Formiranje vlasti u BiH je okončano onog trenutka kad je Lagumdžija dobio mjesto ministra inostranih poslova.  On je dokaz da ljubav zaista može sve – iz ljubavi prema vlasti nadmudrio je čak i velikog Mileta. S druge strane, Komšić  je oličenje pravog Bosanca; skroman, pošten, dobronamjeran, ne naročito rječit ali ono što kaže, kaže iz srca a ne iz političke mudrosti. Taj nedostatak političke mudrosti njegovih 340 hiljada birača mu mogu oprostiti jer je, čini se, sa Komšićem na BH političku scenu došla i ta „politika poštenja“, koja kao politička kategorija zapravo i ne postoji, ali kod nas u BiH je ipak ostalo ono malo duše pa znamo napraviti razliku između dobrih namjera i političke manipulacije. Zato, ako bi kod naroda došlo do dileme Zlatko ili Željko, siguran sam da bi se bez dileme opredijelili za ovog drugog. Mudri Zlaja je to skontao i brže-bolje pošao u akciju spašavanja onog što se spasti da. Vidio je i to da je u noći podnošenja ostavke njegov prvi urednik Bakir Hadžiomerović sjedio sa Komšićem a ne sa njim, vidio je da je nekad glavna poluga njegove borbe protiv Dodika, Slobodan Vasković napisao takve bljuvotine na portalu vijesti.ba (http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/78269-Komsic-raznio-SDP-eutanazirao-Lagumdziju.html) , da se svakome iole normalnom čovjeku prevrne utroba. Jasno je da je taj portal vijesti.ba dio propalog projekta propale Stranke za BiH,a da je Vasković također dio propalog projekta SDS-a iz ratnih dana a potom i propalog Zlajinog projekta rušenja Milorada Dodika. Dakle, ako propali projekti napadaju SDP-ovo glavno uporište – multietničnost, (to u objavljenom Vaskovićevom kometaru na ovom portalu i stoji a, gle čuda, bilten Stranke za BiH zdušno podržava), onda bi se neko ko hoće da o svemu odlučuje sam morao zapitati. Jer, nije SDP Lagumdžijino vlasništvo, SDP je ipak jedna od rijetkih stranaka u BiH koja ima kakve takve predispozicije da očuva ono za šta su se sve BH patriote borile i bore sve od 1992. pa sve do danas.  Jer, taj koncept je SDA kao stranka centra očito već napustila u bjesomučnoj borbi za interese stranke, pojedinaca unutar nje i određenih interesnih grupa. Stranka za BiH je propala usljed nekontrolisane trke za foteljama, neke  stranke su (p)ostale „stranke za prag“, dok su opet neke druge u fazi izgradnje i njihova sudbina je u ovoj političkoj kaljuži od preko 300 stranaka još uvijek neizvjesna. SDP je u takvoj konstalaciji odnosa imao historijsku šansu da uzme vlast i pokaže da je moguća BiH kao država i naroda i građana, i suverena, i ovakva i onakva.... Mogao je SDP da je moguće preplivati more narcisoidnosti lidera Zlatka Lagumdžije. Ovako... teško da će izbore 2014. SDP preživjeti kao stranka na vlasti. Šansa za spas još postoji... ako lider shvati da je postao balast SDP-a i socijaldemokratije i povuče se odmah. U suprotnom... BiH će i dalje ostati sigurno utočište za nacionaliste, foteljaše (koji se iz Stranke za BiH ponovo vraćaju u SDA), lopove, kriminalce, političke lažove i mešetare... A tebi, Narode moj, sa ovakvim političarima, neka je Bog na pomoći....

" U zemlji krvi i meda " u Ilijašu gledala 344 posjetitelja

Detalji

Datum objavljivanja srijeda, 14 mart 2012 15:43

Autor Nermina Durić-Kahvedžić

U ilijaškom kinu film Angeline Jolie „ U zemlji krvi meda“ gledala su 344 posjetitelja u dva dana prikazivanja i ukupno četiri projekcije. Mišljenja publike su podijeljena, neki misle da su radnja i scene nepovezani i scenarij klimav, ali uglavnom se slažu u tome da cilj ovog filma i nije da zabavi publiku nego još jednom skrene pažnja na našu nedavnu krvavu prošlost i podsjeti na kolektivnu svjetsku krivicu što se sve nije ranije zaustavilo . Ipak, iako je posjeta kinu solidna, mogla je biti i veća s obzirom na vječnu kuknjavu za manjkom kulturnih dešavanja u Ilijašu. Zato valjda prosječna posjeta na promociji knjige bude 30 ljudi a svaki ulaz je slobodan , a kinu ako nije film domaće produkcije 10 posjetitelja a cijena karte je dvije marke... Razloge relativno slabe posjete možemo tražiti u domaćim neprikosnovenim kraljevima piraterije koji su film na dvd-u samo sedmicu dana nakon sarajevske gala premijere prodavali na pijacama, a brojne verzije cijelog filma postavljene su i na internetu. Neki će reći da je opća besparica i da ljudi nemaju te četiri marke koliko je koštala ulaznica, ali mislim da se može naći na području cijele općine barem 1000 ljudi koji više dnevno troše na kafe. Od tih 344 gledatelja 100 čine uposlenici Općine Ilijaš koja je kupila toliko karata. Najsmješnije od svih opravdanja za negledanje filma u kinu je to da građani nisu znali da se prikazuje u kinu a grad je oblijepljen plakatima više od deset dana, a najava objavljena na općinskoj i radijskoj web stranici , te najavni jingl emitiran u programu Radio Ilijaša 10 dana prije projekcije po deset puta dnevno. Jolie i sama kaže da je njen film težak za gledanje “Međutim, tako i treba. Dakle, kada sjedite, gledate film i mislite: ‘Molim vas prestanite! Ne želim to gledati! Ne želim da se to dalje dešava!’ To znači: ‘Molim međunarodnu zajednicu i bilo koga drugog da to zaustavi! Molim vas da intervenirate!’ Poruka filma je jasna: „Da ste ranije napali, bilo bi manje nasilja i ubijenih. Kao što je sada u Siriji. Sve što duže traje, više gine nedužne djece“, kaže hollywoodska zvijezda.

Zašto niko ne reaguje na nebuloznu "statistiku"iz RS-a?

Detalji

Datum objavljivanja subota, 18 februar 2012 01:45

Autor Semir Spahić

Šutnja bošnjačkih političara na nevjerovatne konstrukcije koje dolaze od poznatih konstruktora laži iz RS-a počinje da brine. Ta inertnost i boli i brine. Možda griješim, ali još nigdje nisam pročitao ili čuo da je neko od onih koji se "svojski" zalažu za interese Bošnjaka reagovao i s argumentima pokušao zaustaviti pravu lavinu laži koja je postala posebno intenzivna u posljednjih par mjeseci. Zar je problem pozabaviti se malo brojevima, sabrati dva i dva i pokazati im da lažu? Istina, ratna statistika je teška, bolna, nezahvalna... ali ako se mora...O čemu se zapravo radi?

Opširnije: Zašto niko ne reaguje na nebuloznu "statistiku"iz RS-a?